Miss Massacre
Vodoo Doll
Držiš me zatvorenu u kavezu od pruća.
Zatočenu u svome svijetu
sastavljenom od puzzli straha.
Pa kada se noć spusti na koljena
i obavije ruke oko tvojih ledenih zidova,
Puštaš me da udahnem opori miris
poljskog cvijeća
i da barem na tren plačem
svojim pravim suzama.
Prikucana uzdasima nemoći,
za stup jednog čarobnjaka,
pjevam sonatu posrnulog anđela.
Ja sam tvoja voodoo lutkica.
Probodena i nesretna.
Od tvojih dodira ukleta.
Sa usnama okusa divljih trešanja.
A kada popusti magija,
ponovno sam usamljena vjeverica.
Ponovno osjećam.
Dok se igraš mojim odrezanim uvojcima,
Zaboravljaš
da je moja krv već jednom puštena.
U jednome od onih života...
Kada si tom crvenom tekućinom
ispisivao na napuklom staklu stihove Jesenjina
I pazio kako nijedna kap mene,
ne bi nepotrebno iscurila.
Vječnost je slična omjeru
naših uzaludniih pokušaja.
Dobro znaš,
Da zapravo više ne postojim,
da sam tada
Po prvi puta umrla
